Zašto je posle 30. gotovo nemoguće steći bliske prijatelje: Psihologija ima odgovor koji mnogima neće prijati
Psihologija ukazuje na to da sklapanje bliskih prijateljstava nakon 30. godine života predstavlja izuzetno težak zadatak. Prema istraživanjima, razlog za ovaj fenomen nije povezan isključivo sa nedostatkom slobodnog vremena ili manjkom društvenih prilika, već leži dublje u psihološkim procesima. Ljudi koji prođu tridesete godine često imaju već formirane karaktere, čvrsto utemeljene vrednosti i zatvorene socijalne krugove. Umesto da traže nove ljude, pojedinci se više oslanjaju na postojeće veze, što otežava proces uvođenja novih, bliskih figura u svoj unutrašnji život. Iako se društvene prilike mogu pojaviti, emocionalna spremnost i kognitivna fleksibilnost potrebna za izgradnju novih, dubokih veza nakon 30. godine života značajno opadaju.
Često se u društvu veliča zrelost kao kruna ljudskog razvoja, ali psihologija nas podseća da ta zrelost nosi i neku vrstu socijalnog zatvorenosti. Dok su nam dvadesete godine bile period neprekidnog testiranja granica i neosnovanog optimizma u ljudskim odnosima, tridesete donose surovu realnost. Postajemo emocionalno ekonomičniji, što je na prvi pogled pametno, ali zapravo gradi zidove oko naših života. Umesto da istražujemo nove svetove, mi gradimo tvrđave od svojih navika i ustaljenih stavova. Lako je reći da je život nakon 30. godine stabilniji, ali ta stabilnost često dolazi na cenu izolacije. Ako svaka nova osoba predstavlja potencijalni rizik za naš već pažljivo izgrađeni mir, da li je zapravo zrelost samo eufemizam za emocionalnu tvrdoglavost? Možda je problem u tome što smo prestali da budemo ranjivi, a bez ranjivosti, bliskost ostaje samo teoretska mogućnost.
