Uloga bakarne žice u promociji režimskog fašizma
Tekst analizira šovinizam i autoritarnu zloupotrebu medija kao fenomene koji služe očuvanju moći. Autor ističe da je šovinizam po svojoj prirodi negativna pojava, dok se upotreba državnog aparata i medijskih resursa u političke svrhe definiše kao odvratna praksa. Navodi se da se ovi mehanizmi koriste kako bi se osiguralo opstanak aktuelne vlasti, koristeći pritiskom i manipulacijom društvene strukture. Fokus je na povezanosti između ideološkog šovinizma i institucionalnog zloupotrebljavanja funkcija države u svrhu održavanja režimskog sistema.
Medijska mašinerija često funkcioniše kao ogledalo koje ne odražava stvarnost, već je namerno iskrivljuje kako bi opravdala postojanje određenih struktura. Kada se šovinizam pretvori u politički alat, on prestaje da bude samo društvena patologija i postaje deo državne strategije. Ovakav pristup ne cilja na informisanje građana, već na njihovu emocionalnu manipulaciju kroz stvaranje neprijateljskih slika. Instrumentalisanjem medija, vlast ne samo da kontroliše narativ, već i postavlja granice onoga što se sme izgovoriti ili kritikovati. To stvara zatvoreni krug u kojem se kritika tretira kao neprijateljstvo, a državno vlasništvo nad informacijama postaje neupitno pravo režima. Ovakva praksa polako razgrađuje samu suštinu javnog prostora i pretvara ga u prostor za propagandu, gde je istina sporedna u odnosu na opstanak sistema. Da li društvo koje prihvata ovakvu vrstu medijskog šovinizma može ikada ponovo izgraditi nezavisne institucije?
