Svi su otišli, ona je ostala: Elena je jedini đak u planinskom selu, njene reči o učiteljici će vas naježiti
U planinskom selu Sopotnica, koje se nalazi kod Prijepolja, školsko zvono i dalje odzvanja zahvaljujući jednoj učenici. Elena je trenutno jedini đak u izdvojenom odeljenju Osnovne škole "Boško Buha" iz Ivanja. Dok se veći deo stanovništva selo napušta, ova devojčica nastavlja da pohađa nastavu u lokalnoj školi. Njena priča, uz duboku zahvalnost prema učiteljici koja joj omogućava obrazovanje, predstavlja retak primer kontinuiteta u zapuštenim planinskim sredinama. Iako su odrasli i vršnjaci otišli u veća naselja, Elena ostaje u svom okruženju, čuvajući prisustvo škole u Sopotnici.
Prazne učionice u planinskim selima nisu samo statistički podatak o depopulaciji, već tihi svedoci nestajanja zajednica. Slučaj Elene iz Sopotnice nudi snažan kontrast između individualne volje i sistemskog propadanja ruralnih sredina. Dok se država fokusira na velike infrastrukturne projekte i gradska jezgra, ovakve mikro-priče ukazuju na to da se osnovni društveni mehanizmi, poput škole, održavaju na ivici nestanka. Učiteljica u ovom kontekstu prestaje da bude samo pedagoški radnik i postaje jedini čuvar civilizacijskog baze u selu koje polako gubi ritam života. Ovakva izolovanost deteta u obrazovnom sistemu može biti i blagoslov i opterećenje, jer se na nju stavlja teret očuvanja tradicije i prisustva u prostoru koji se sve više prazni. Da li je obrazovanje u ovakvim uslovima zapravo prava prilika za razvoj, ili samo simbolična zadržavanje života u mestima koja su već praktično zaboravljena?
