Posle nekoliko dana odsustva sa društvenih mreža, oglasila se Ana Grozdanović: "Živa sam, ne brinite..."
Ana Grozdanović, koja je članica Glavnog odbora Socijalističke partije Srbije, oglasila se putem društvenih mreža nakon nekoliko dana odsustva. Njen nestanak sa digitalnih platformi izazvao je određenu zabrinutost među pratiocima, s obzirom na to da je ona inače veoma aktivna u deljenju svojih stavova o aktuelnim političkim temama. U svojoj kratkoj poruci, Grozdanović je pružila potvrdu o svom zdravstvenom stanju uz reči: "Živa sam, ne brinite...". Ovakve objave obično služe da umire nepoznate spekulacije koje nastaju kada javne ličnosti odjednom prestanu sa redovnim objavljivanjem sadržaja.
Digitalna prisutnost političara danas postala je gotovo jednako važna kao i njihova prisutnost na skupštinskim klupama. Kada neko ko redovno deli političke stavove i održava stalni kontakt sa javnošću iznenada nestane, praznina koju ostavlja ne popunjavaju samo politički analitičari, već i široka masa pratilaca naviknutih na neprekidnu informaciju. Kratka, gotovo minimalistička poruka poput ove služi kao emocionalni štit, ali istovremeno naglašava koliko je ljudska pažnja u modernom svetu vezana za stalni ekran. Čak i u političkom kontekstu, gde su teme ozbiljne i struktuirane, povratak na mreže često ide preko ličnog, ljudskog nivoa, gde se zdravlje i prisustvo postaju ključni faktori legitimnosti. Ovakvi momenti pokazuju da je granica između javnog funkcionera i privatne osobe u digitalnom prostoru postala gotovo neprimetna. Da li je ovakva vrsta direktne komunikacije sa pratiocima zaista način da se izbegnu dezinformacije, ili je to samo novi način upravljanja sopstvenim imidžom u trenucima kada se privatnost sukobi sa očekivanjem stalne dostupnosti?