Jelisaveta Načić nas uči da iako postoje prepreke, postoje i načini da se prevaziđu. Knjiga koja nam govori da o prvoj ženi arhitekti ipak nismo znali baš sve!
Članak se bavi životom i doprinosom Jelisavete Načić, prve žene arhitekte u Srbiji. Fokus je na njenom prevazilaženju prepreka koje je susretala kao žena u muškoj dominantnoj profesiji arhitekture. Knjiga o njenom životu otkriva detalje koji dosad nisu bili poznati javnosti. Načić je inovativno delovala u razvoju arhitektonskog stila i teorije, ostavljajući značajan trag u srpskoj kulturi i arhitekturi. Njena deca su nastavila rad u sličnim poljima, pokazujući dugotrajnost njena uticaja. Tekst ističe važnost njene životne priče kao inspirirajućeg primera kako se sa uporošću i talentom mogu savladati sistematske prepreke koje sprečavaju pristup ženama određenim profesijama.
Fascinantno je što tek sada otkrivamo sve detalje o osobi koja je promenila arhitekturni pejzaž Srbije, a već je gotovo zaboravljena. Koliko još ovih nevidljivih pionirki čeka da bude istraživanja i afirmisanja? Fenomen preskakanja ženskih doprinosa u istoriji nauči nas da su institucije često preraspodelile zasluge muškarcima, čak i kada su žene bile intelektualne arhineginje svojih vremena. Jelisaveta Načić zasluživala je pažnju koju je dobila tek kada je neko odlučio da napise o njoj detaljnu analizu. Kako je moguće da društvo koje hvata se za svoje arhitektonske dragulje ne zna osnovne podatke o najvećoj ženskoj arhitekti? Da li nismo svi zadužni da re-pročitamo naše vlastite istorije sa novim očima?
